10
ponedjeljak
listopad
2011
...Samo osmjeh tvoj mi treba...
Najljepši osmjeh je dječiji osmjeh... Jednom prilikom imala sam mogućnost vidjeti nešto što me podsjetilo na najveću strast u životu koju sam osjećala sa nekih 9 godina kada sam htjela da budem pokemon trener ^^ ... Moj maleni bratić kojemu je sada 4 godine obožava Zmajevu kuglu. Posljednji put kada su nas posjetili on i njegova obitelj gledali smo skupa prve epizode i kada su Gokuovog sina pitali što će biti kad poraste on je rekao "Znanstvenik" ... Ja sam pogledala u svog malenog bratića i upitala ga što će on biti kad poraste... Onako zanesen epizodom, nasmijao se onako dječije i pomalo sramežljivo i rekao mi: "Goku... "... bio mi je tako presladak i dječije naivan da sam shvatila koliko mi fali da budem neki crtani lik. Hvala bogu, ja sam još vjerna svojim Mjesečevim ratnicama :D ... znam da ću se jednog jutra probuditi i saznati da sam Jupiterova ratnica hihihiih.... ^^ Jednoga dana... :D <3 Crtani filmovi <3
komentiraj (2) * ispiši * #
04
utorak
listopad
2011
...Onaj osjećaj...
Onaj osjećaj kad se probudiš nakon napornog sanjanja zbog neudobnog kreveta, i zapitaš se... Kako to osoba koja je imala tolike snove o osvajanju oscara, nakon fenomenalne izvede u najnovijoj verziji filma o nemogućoj ljubavi koja sa happy endom pronađe svoj način, ili potpisivanju knjiga koje bez lažne skromnosti konkuriraju živim mrtvacima poput Dostojevskog, Tolstoja, Kafki ili Ibsenu (u najvećoj konkurenciji, zbog bolesnih mogućnosti uma da i u 21 stoljeću zgroze svijet svojim idejama) ili smišljanju koreografija koje spajaju nebo i zemlju, moguće i nemoguće, idejama koje nemaju kraja.... Završe sjedeći u učionici Uvoda u upravno pravo, sa najbolnijim osjećajem, kako sav njihov trud nije bio nagrađen, jer šansa jednostavno nije bila iskorištena... Ah... Ne probudim li se zaista uskoro zapet ću u ovom okrutnom, stvarnom svijetu brutalnosti sa trosatnim mazohističkim profesorima koji će me mučiti na onim neudobnim stolicama... ah.....
komentiraj (0) * ispiši * #
03
ponedjeljak
listopad
2011
If I were a boy....
Neznam koliko mi je vremena trebalo da se oprostim sa tim čudom zvanim facebook, koji mi svakodnevno nabija frustracije, nerviranja i tako te gluposti, pa sam se odlučila za jednu staru ovisnost zvanu blog.... ^^
Ugl zato što se gušim u rukama stvarnosti, i neznam kako više da se ispušem i kako da se izrazim, pogotovo zato što ne želim da to čuju osobe koje do sada nisu htjele da slušaju...
Bla-bla, prvi post, razbijanje leda i tako to .... :D
komentiraj (0) * ispiši * #
